Razumijevanje oskudnosti – zašto je fiat novac ograničen, a Bitcoin neograničen
Jedan čest nesporazum postao je popularan tijekom godina, osobito potaknut usponom Bitcoina i mnogobrojnim klonovima (kriptovalutama) koje je inspirirao. Ovaj nesporazum tvrdi da je fiat novac neograničen i da se može tiskati beskonačno, dok su Bitcoin i njegovi klonovi oskudni i inherentno ograničeni. Ova naracija, često promovirana od strane zagovornika kriptovaluta, potpuno izokreće stvarnost. Da bismo razumjeli zašto je fiat novac zapravo ograničen, a kriptovalute neograničene, moramo se dublje posvetiti konceptu oskudnosti i tome kako se primjenjuje na različite oblike vrijednosti: fiat novac, dionice tvrtki, prirodni resursi i digitalni tokeni poput Bitcoina.
Oskudnost se odnosi na princip da je nešto ograničeno u dostupnosti u odnosu na potražnju. Njegova vrijednost proizlazi iz tog ograničenja, bilo zbog fizičkih zakonitosti, pravnih okvira ili ekonomskih realnosti.
U slučaju fiat novca, oskudnost je rezultat procesa njegova stvaranja. Na primjer, zamislite da uđete u banku i zatražite zajam od bilijun dolara. Banka bi odbila jer su zajmovi, osnovni mehanizam za stvaranje fiat novca, ograničeni sposobnošću zajmoprimca da ih vrati. Ova sposobnost vraćanja ovisi o opipljivim resursima poput zemljišta, kuća, vozila ili drugih oblika jamstva. Bez dovoljne količine resursa, pristup velikim količinama fiat novca nije moguć.
Slično tome, kada središnje banke stvaraju fiat novac kupnjom državnih obveznica, one su ograničene sposobnošću države da prikuplja poreze kako bi otplatila te obveznice. Ova sposobnost temelji se na ekonomskom outputu nacije – njezinim dobrima, uslugama i produktivnosti. Fiat novac se ne stvara proizvoljno; on je vezan uz stvarne ekonomske dinamike, čineći ga oskudnim unutar tih ograničenja. Teza da se fiat novac može tiskati beskonačno zanemaruje ta temeljna ograničenja.
Za daljnje ilustracije, razmotrimo dionice tvrtki, poput Teslinih. Dionice predstavlja vlasništvo te tvrtke. Vrijednost Tesle proizlazi iz njezinih tvornica, intelektualnog vlasništva, proizvoda i ukupne produktivnosti. Dionice su oskudne jer nitko ne može klikom miša kopirati tu tvrtku, njene stvarne resurse i poslove. Dakle, oskudnost dionica temelji se na opipljivim i neopipljivim resursima koje tvrtka posjeduje i upravlja.
Zlato je još jedan primjer prave oskudnosti. Njegova dostupnost podložna je zakonima fizike i teškoći vađenja iz zemlje. Ograničena ponuda zlata i naporan proces vađenja osiguravaju njegovu oskudnost. Za razliku od fiat novca ili dionica, zlato je oskudno u apsolutnom smislu, određeno nepromjenjivim fizičkim ograničenjima.
Sada razmotrimo Bitcoin i njegove mnoge klonove. Za razliku od fiat novca, dionica tvrtki ili zlata, Bitcoin se temelji na proizvoljnim pravilima postavljenim od strane njegovog tvorca. Bitcoin je u suštini kod koji izdaje digitalne tokene prema unaprijed određenim parametrima. Iako on ima postavljeno umjetno ograničenje od 21 milijun tokena, kod se može kopirati, mijenjati i preimenovati beskonačno, omogućujući svakome da stvori koliko god digitalnih tokena želi. Ti tokeni nisu vezani uz stvarne resurse, produktivni kapacitet ili fizičke zakone. Njihovo jedino ograničenje je mašta njihovih tvoraca.
Bez obzira zvali se Bitcoin, Litecoin ili bilo kojim drugim imenom, ti tokeni ostaju suštinski isti: decentralizirani digitalni zapisi koji ne predstavljaju ništa izvan baza podataka u kojima se pohranjuju. Oni nisu povezani s dugom, opipljivim imovinom, intelektualnim vlasništvom ili bilo kakvim stvarnim ograničenjima, što ih čini beskonačno replikabilnim i neoskudnima u bilo kojem stvarnom smislu.
Dodatni problem je ogromna potrošnja resursa potrebna za upravljanje tim tokenima. Bitcoin se oslanja na energetski intenzivnu mrežu za pohranu, trgovanje i osiguranje. Ipak, ono što se osigurava i prenosi su tokeni koje bilo tko može stvoriti u neograničenim količinama. To je poput izgradnje skupe infrastrukture za pakiranje, prodaju i pohranu zraka – nečega što je slobodno i u izobilju dostupno posvuda. Bez obzira na to koliko je sustav siguran ili sofisticiran, napor je uzaludan jer "proizvod" kojim se upravlja (digitalni tokeni) je neograničen, lako replikabilan i bez inherentne oskudnosti.
Nadalje, zašto bi netko kupio tokene koje izdaje Bitcoin kod, kad klikom miša može kopirati taj kod i izdati svoje tokene? Na temelju ove logike, stvoren je i Dogecoin – prvo kao šala i parodija Bitcoina. Dogecoin nije nastao zbog nekog stvarnog ekonomskog entiteta ili imovine, nego kao način pokazivanja da svatko može stvoriti vlastite decentralizirane tokene u neograničenim količinama, bez ikakvih stvarnih ograničenja.
Razumijevanje oskudnosti ključno je za razlikovanje između imovine s pravom vrijednošću i one koja to nije. Fiat novac je oskudan jer je njegovo stvaranje povezano s sposobnošću dužnika da bankama vrate zajmove i obveznice. Dionice tvrtki su oskudne jer su povezane sa stvarnim poslovima i njihovim resursima. Zlato je oskudno jer je njegova ponuda ograničena nepromijenjivim fizikalnim zakonitostima. Bitcoin i njegovi klonovi, s druge strane, nemaju takva ograničenja. Njihovi tokeni su inherentno neograničeni, što otkriva ogroman jaz između njihove percipirane vrijednosti i njihovog temeljnog nedostatka oskudnosti.